Naplata potraživanja sa inostranim elementom predstavlja jedno od složenijih pitanja u pravnoj praksi, jer podrazumeva istovremenu primenu domaćih propisa, pravila međunarodnog privatnog prava, bilateralnih i multilateralnih međunarodnih ugovora, kao i procesnih pravila stranih pravnih sistema. Inostrani element može postojati u pogledu subjekata (strano fizičko ili pravno lice), mesta nastanka obaveze, mesta izvršenja, ili mesta gde se nalazi imovina dužnika.
U ovom tekstu biće obrađene dve osnovne situacije:
- Naplata potraživanja u Republici Srbiji, kada je poverilac strano fizičko ili pravno lice, a dužnik domaće fizičko ili pravno lice;
- Naplata potraživanja u inostranstvu, kada je poverilac domaće fizičko ili pravno lice, a dužnik strano fizičko ili pravno lice,
uz poseban osvrt na naplatu na osnovu verodostojne isprave i izvršne isprave.
Inostrani element postoji kada je makar jedna od relevantnih činjenica vezana za više od jedne države. U praksi se najčešće javljaju situacije da je jedna strana iz odredjenjog pravnog posla strano fizičko ili pravno lice, ili da dužnik ima prebivalište, sedište ili imovinu u inostranstvu, kao i kada je obaveza nastala ili se izvršava van Republike Srbije.
U slučaju da iz bilo kog razloga postoji prisustvo inostranog elementa to će uticati na uspostavljanje nadležnosti suda ili drugog organa, zatim na to koje će se merodavno pravo primeniti, i na kraju na samo priznavanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka.
1. Naplata potraživanja u Republici Srbiji kada je poverilac strano fizičko ili pravno lice
Strano fizičko i pravno lice načelno uživa u Republici Srbiji procesnu ravnopravnost sa domaćim licima, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku i međunarodnim ugovorima. Neke od situacija kada strano lice može inicirati sudski postupak pred sudom u Republici Srbiji su ako tuženi ima prebivalište ili sedište u Srbiji, ako obaveza treba da se izvrši u Srbiji, ako je štetna radnja ili posledica štete nastala u Srbiji, ako se spor odnosi na nepokretnost koja se nalazi u Srbiji itd.
Ipak odstupanje od ravnopravnosti u odnosu na domaće lice može postojati s obzirom da stranom licu koje pokrene spor pred sudom u Republici Srbiji može biti naloženo polaganje aktorske kaucije. Aktorska kaucija predstavlja obezbeđenje parničnih troškova koje bi strano lice bilo obavezano da položi unapred kako bi bilo u mogućnosti da vodi postupak pred domaćim sudom. Svrha aktorske kaucije jeste zaštita tuženog od rizika da, u slučaju uspeha u sporu, ne može naplatiti dosuđene parnične troškove od stranog tužioca koji nema prebivalište ili sedište u Srbiji.
Obaveza polaganja aktorske kaucije neće postojati uvek i sud je ne odredjuje po službenoj dužnosti, već isključivo na predlog tuženog domaćeg lica. Takodje, obaveza polaganja aktorske kaucije neće postojati i kada postoji uzajamnost između Republike Srbije i države čiji je tužilac državljanin ili u kojoj ima sedište, kao i kada tužilac ima prebivalište ili sedište u Republici Srbiji.
Na kraju ovog opšteg dela bitno je napomenuti i da postoje situacije kada strano lice ne može inicirati postupak pred sudom u Republici Srbiji, a to će najčešće biti u situacijama kada su stranke ugovorile nadležnost stranog suda ili kada je za rešavanje odredjenog pitanja isključivo nadležan strani sud (npr. za sporove u vezi sa nepokretnostima isključivo će biti nadležan sud države gde se nepokretnost nalazi).
Naplata potraživanja na osnovu verodostojne isprave
Zakonom o izvršenju i obezbedjenju u članu 52 propisano je šta se sve može smatrati verodostojnom ispravom u smislu domaćeg prava. U skladu sa domaćim propisima verodostojne isprave izmedju ostalog su fakture, izvodi iz poslovnih knjiga, obračuni kamate, menice, čekovi, bankarske garancije, akreditivi i tako dalje.
Strani poverilac može pokrenuti postupak izvršenja na osnovu verodostojne isprave pred nadležnim sudom u Republici Srbiji, pod uslovom da je dužnik domaće ili strano lice sa imovinom u Srbiji i da je isprava podobna za priznavanje prema domaćim propisima. Verodostojna isprava mora biti prevedena na srpski jezik i overena od strane sudskog tumača.
Naplata na osnovu izvršne isprave
Zakonom o izvršenju i obezbedjenju u članu 41 propisano je šta se sve može smatrati izvršnom ispravom u smislu domaćeg prava. U skladu sa domaćim propisima izvršne isprave izmedju ostalog su domaća sudska odluka i sudsko poravnanje, ugovor o hipoteci i založna izjava, javnobeležničke isprave koje imaju snagu izvršne isprave, sporazum o rešavanju spora putem posredovanja i tako dalje.
Ako strani poverilac raspolaže stranom sudskom ili arbitražnom odlukom, neophodno je sprovesti postupak priznanja sudske odluke u Republici Srbiji, osim ako međunarodnim ugovorom nije predviđeno drugačije. Tek nakon priznanja, odluka dobija dejstvo domaće izvršne isprave i može se prinudno izvršiti nad imovinom dužnika u Srbiji.
2. Naplata potraživanja domaćeg poverioca prema stranom fizičkom ili pravnom licu
Prvi korak prilikom naplate potraživanja prema stranom licu jeste da se utvrdi da li je domaći sud medjunarodno nadležan za postupanje u konkretnom sporu, da li postoji ugovorena nadležnost stranog suda ili arbitraže i koje je pravo merodavno za ugovorni odnos. U praksi značajnu ulogu imaju ugovorne klauzule o nadležnosti i pravu koje se primenjuje.
Domaći poverilac može inicirati postupak i pred domaćim sudom ukoliko strano fizičko lice ima prebivalište i/ili imovinu u Srbiji, kao i ukoliko strano pravno lice ima predstavništvo ili ogranak u Srbiji, naravno sve pod uslovom da ne postoji isključiva ili ugovorena nadležnost stranog suda.
U slučaju da se nadležnost ne može zasnovati pred domaćim sudom, domaći poverilac mora inicirati postupak pred stranim sudom, a postupak se razlikuje u zavisnosti od dokumentacije koju poseduje.
Naplata na osnovu verodostojne isprave
Za razliku od domaćeg sistema, mnoge države ne poznaju institut izvršenja na osnovu verodostojne isprave u istom obliku. Zbog toga domaći poverilac često mora pokrenuti parnični postupak pred nadležnim stranim sudom, ili najpre ishodovati sudsku presudu u Srbiji, pa potom tražiti njeno priznanje u inostranstvu. Mogućnost direktne naplate zavisi od procesnog prava države u kojoj se nalazi imovina dužnika.
Naplata na osnovu izvršne isprave
Ako domaće fizičko ili pravno lice raspolaže pravnosnažnom sudskom odlukom domaćeg suda ili sudskim poravnanjem, arbitražnom odlukom ili javnobeležničkom ispravom koja ima snagu izvršne isprave po domaćim propisima, neophodno je pokrenuti postupak priznavanja domaće izvršne isprave u državi dužnika.
Ovaj postupak zavisi od bilateralnih i multilateralnih ugovora i principa uzajamnosti izmedju Republike Srbije i strane države, kao i od procesnih pravila te strane države.
Postupak se pokreće pred nadležnim sudom strane države ili drugim organom nadležnim za izvršenje stranih odluka (zavisno od pravnog sistema). Ako su uslovi ispunjeni, strani sud donosi odluku kojom priznaje izvršnu ispravu koja je doneta u Republici Srbiji i daje joj dejstvo domaće odluke. Od trenutka priznanja odluka postaje izvršna u toj državi i može se prinudno izvršavati prema pravilima izvršnog postupka strane države.
Zaključak
Naplata potraživanja sa inostranim elementom zahteva detaljno poznavanje domaćih i međunarodnih propisa, kao i strateški pristup svakom pojedinačnom slučaju. Razlika između naplate na osnovu verodostojne i izvršne isprave ima ključan značaj za izbor pravnog puta i brzinu ostvarivanja potraživanja.
Zbog pravne obimnosti materije ovim tekstom obradjene su samo neke mogućnosti i ograničenja koja se mogu javiti prilikom naplate potraživanja sa inostranim elementom.
Usled pravne i procesne složenosti i rizika koji mogu nastati usled nepoznavanja stranog prava i međunarodnih mehanizama priznanja i izvršenja, savetuje se da se ovakvi postupci vode uz stručnu pravnu pomoć advokata.
Informacije u ovom dokumentu ne predstavljaju pravni savet u vezi sa bilo kojim konkretnim pitanjem i date su samo u opšte informativne svrhe.
